Od strane Marachino Bara bili smo angažirani na njegovom preuređenju kao i uvođenju promjena kroz staff managment i migraciju u klubski segment.

Pri preuređenju tj davanju novog izgleda i funkcionalnosti Maraschina postojali su određeni konotativni gabariti koji su se trebali zadržati, a poglavito su se odnosili na zadržavanje njegovog mediteranskog mentaliteta i zadržavanju postojeće niše mlađih posjetitelja. Jednako tako trebalo je kreirati jasnu distinkciju između dnevnog i noćnog sadržaja i imidža. Ambijentalnost je trebala podržavati oba segmenta primjene. Podjela je nosila radno ime dnevnog fun&bussines&leasure i nočnog joy&show pristupa. Upravo dovođenje u suklađe te dvije kontrastne instance (koje su već bile dijelom naznačene u postojećem Maraschino imidžu) bio je temeljna okosnica za razvoj koncepta.

Vodili smo se sljedećom premisom: Nije nužno da „dnevni“ posjetitelj Maraschino bar-a konzumira i njegove večernje sadržaje, no u koliko to postignemo novim uređenjem i konceptom (čak i u minimalnom postotku), tada možemo govoriti da smo dobili „Maraschino ljude“. „Maraschino ljudi“ nisu svemirci, već mala podniša koja nam služi kao dokaz prijenosa vrijednosti (sustava karakterističnih osobina i vrednota Maraschino bar-a). Taj prijenos sigurnosti se zove povjerenje (u užem smislu) i brend (u širem smislu), i kuća mu je u našim glavama, tj. u percepciji ljudi, a kroz te iste ljude u daljnjem prijenosu i čvrsta je naznaka da postavljen i da se njime može upravljati.

Prikupljanjem svih potrebnih elemenata kroz razgovore i radionice provedene s upravom i djelatnicima Maraschino bara kreiran je koncept uređenja koji je kasnije i proveden u djelo. Tri etaže Maraschino bara dobile su jasne primarne artikulacije, srednja dnevnu, podrumska noćnu, gornja primijenjeno eventnu (prezentacije, privatne zabave, itd). Zajednički element svih triju bili su šankovi koje smo osmislili kao vertikalne prolaze kroz etaže. Šankovi su „izrađeni od čaša „postavljenih“ jedne na druge te se na taj način protežu od poda do stropa, strop u ovom slučaju nije zidni završetak prostorije već perforirana staklom premoštena forma, tako da posjetitelji gornje etaže stoje na tom istom staklu i imaju „uvid“ u donji šank, na isti način osmišljen je i podrumski šank no on nema „prolaz“ u gornju prostoriju jer se ortogonalni smještaj ne poklapa sa srednjom etažom, no vizalno prostorno šalju istu poruku. Kako bi još više naglasili postojanje više etaža u prostoru osmislili smo i za izvedbu angažirali akad. kipara Nikolu Vrljića takozvane „staklene sise“. Riječ je o visoko reljefnim staklenim suzama u obliku i boji predimenzionirane višnje koje odaju iluziju kao da prodiru iz zida i slijevajući se prema dolje. Svaka višnja je izrađena od nizozemskog stakla te sadrži dodatnu staklenu „košticu“ iza koje je smještena led žaruljica koja daje diskretnu prozirnost cijelog objekta snažno sugerirajući zrelu višnju. Suze su trebale biti fiksirane na stjenke zidova te omogućiti i dodatnu taktilnu senzaciju posjetiteljima. Također treba dodati da se probijanjem zidova gdje god je to bilo moguće i ugradnjom „koha“ sjedećih klupa bitno povećao broj sjedećih i separe mjesta bez gubitka ukupno funkcionalnog prostora lokala. „C“ profilom sjedećih ploha ujedno smo postigli visoku ergonomsku sigurnost inače po tom pitanju zahtjevnim „koha“ sjedećim elementima. Uz novouvedene elemente interijera (disco bubbles, zadržan je i osvježen velik broj postojećih koji su se uspješno uklopili u novu priču Maraschina).

Oblikovanje zidne grafike je na zahtjev uprave izvršio beogradski dizajner Predrag Mirković po našim art direktorskim uputama. Jedan od glavnih zahtjeva bio je povezati sve tri etaže organskim sustavom linearnih grafizama.

Tijekom preuređenja lokal je bio otvoren zbog korištenja terase, te smo unutarnje prostore radi lakšeg snalaženja gostiju i svojevrsne isprike zbog radova u tijeku dekorirali setom plakata auto ironičnog sadržaja („under Marschinochtion“).

Paralelno tijekom preuređenja lokala trajale su radionice s upravom i managmentom, čiji je zadatak bio standardizirati sve procese potrebne za provođenje novog imidža lokala kao i stvoriti prvi pravilnik ove vrste u Hrvatskoj po pitanju upravljanja osobljem i uslugama.

Da bi gore navedeno moglo biti provedeno trebalo je provesti niz edukacija i kalibrativnih procesa s managmentom, koji se temeljem toga osposobljava za samostalno iniciranje, generiranje i testiranje sustava pravila i obrazaca za puno pokrivanje svih segmenata upravljanja osobljem i uslugama.

Radni naziv „Maraschino Biblija“ u svom finalnom izdanju sadrži tri konstitutivna elementa koja čine zatvorenu, logičnu, koherentnu cjelinu alata i postupaka za upravljanje.

Maraschino Passport (de facto pravlinik) u kojemu je opisan najveći broj pravila, protokola, postupaka i savjeta koji novom ili starom djelatniku Maraschino bara daje koordinate sinhronog djelovanja u grupi kao i samostalno.

Sustav obrazaca koji se nalazi u službenim prostorijama i nije dostupan gostima lokala, služi kao dodatni korektiv i interpretator „Passportom“ pokrivenih kao i nepokrivenih polja.

Treći element najmanje opipljiv, no ništa manje važan služi za „pokrivanje rubnih područja“ kao i medijaciju i valorizaciju postupaka, a provode ga voditelji lokala koji su temeljem toga prošli posebnu edukaciju i savjetovanje kroz komunikacijski trening.

Kastav je srednjovjekovni, zidinama opasan gradić, smješten na brijegu iznad Kvarnera, u neposrednoj blizini Rijeke i opatijske rivijere. Žitelji izvan Kastva ga zovu samo grad, a neki njegovi ”grajani” ga zovu i ”Bršljanovac” jer je oko kastavskih zidina rastao bršljan. Kulturna uloga Kastva u tom kraju seže daleko u prošlost. Od 18.stoljeća je poznat kao grad kulture, prosvjete i školstva. Između 19. i 20 st. Kastav je bio kulturno središte Istre. S vremenom je Kastav izgubio svoju vodeću kulturnu ulogu u Istri, stoga se kulturnom životu Kastva, trebao vratiti značaj kakvi je nekoć imao u prošlosti. Trebao se organizirati kulturni život grada Kastva, promicati i stvarati kulturne vrednote Kastva, unapređivati dijalektalni izričaj, običaje i folklor Kastavštine kao užeg zavičajnog područja. Ti razlozi su utjecali na rađanje ideje o festivalu, ”Kastafskemu kulturnemu letu”. Ta kulturna manifestacija, svojim raznolikim i sadržajno bogatim, kulturnim programima, svake godine privlači veliki broj posjetitelja. Ideja o festivalu se rodila 1991. godine. Glavni pokretač i začetnik bio je gdin. Ivica Lukanović. Uz njegov i angažman nekolicine Kastavaca, osnovao se festival ”Kastafsko kulturno leto”, prvi festival kulture u Istri. ”Kastafsko kulturno leto”, uspješno od samog osnivanja pa do danas, promiče kulturne vrijednosti grada Kastva ali i hrvatske kulture. Sa svakim festivalom, organizacija je postajala složenija, ali i uspješnija, te je festival postao prepoznatljiv ”proizvod” u Hrvatskoj i van granica. Da bi bio što prepoznatljiviji, festival je trebalo ”upakirati u novo ruho” te organizacija festivala 1994. godine u rad uključuje Zagrepčanina, Sergeja Bulića. Gdin. Bulić počinje kreirati i stvarati vizualni identitet ”Kastafskog kulturnog leta” i svojim radovima doprinose velikoj popularizaciji festivala. U suradnji s Ivicom Lukanovićem, gdin.Bulić i Art's kreću s dugoročnim postavljanjem pristupa vizualne percepcije ”Kastafskog kulturnog leta.” Godinu dana kasnije osniva se inetrnacionalni festival gitare ”Kastav”,a njegov voditelj je Darko Konofsky. Uz minimalna sredstva, Art's radi na implementiranju i povezivanju KKL-a s domaćim pučanstvom. Cilj je ”ugnijezditi” festival u domaću sredinu i dati mu novu dimenziju jasne prepoznatljivosti. Da bi se stvorio osjećaj jasne prepoznatljivosti, u vizualnom identitetu KKL-a, treba se prepoznati i grad Kastav. Kulturno naslijeđe, običaje i sve što je vezano uz grad Kastav, Art's koristi kao dodatni izvor ideja pri izradi i oblikovanju vizuala za ”Kastafsko kulturno leto” i za festival gitare. Neki od motiva koji su korišteni za izradu vizuala su brončana kugla, kameni cvjetić koji je preuzet sa stare kamene kuće, a poslije se počeo koristiti kao logotip ”Kastafskog kulturnog leta”, motivi gitare... Motivi koji su korišteni na vizualima su rezultirali maštovitim i inovativnim ostvarenjima koji su zasigurno doprinijeli popularizaciji implementaciji KKl-a, kako među domaćim stanovništvom, tako i u cijeloj Hrvatskoj. Stvoren je festival kulture, kao prvi takve vrste u Hrvatskoj, koji svojim kulturnim programom i vizualnim identitetom živi već 17-tu godinu. Ujedno KKL postaje obrazac za niz kulturnih festivala i zbivanja poglavito u Istri, a onda i na druge dijelove obale kao i na kontinentalni dio Hrvatske...

Izletište „Stara škola“ u Mirkovcu, Sv. Križ Začretje, nastalo je obnovom i prenamjenom zapuštenog objekta, nekadašnje seoske škole, u restoran i pansion na zemljištu površine više od jednog hektara, obogaćenom  brojnim popratnim sadržajima. Art's je angažiran godinu dana nakon puštanja objekta u pogon, na strateškom managementu i razvoju ključnih potencijala, metodom RAPIDUS. Projektni zadatak obuhvaćao je kreaciju i artikulaciju brenda i upravljanje imageom, uključujući izradu koncepta ugostiteljske ponude i popratnih sadržaja, izradu programskog plana i strategije te komunikacijskog plana i strategije, te procjenu i osposobljavanje djelatnika i voditelja za samostalno upravljanje objektom, uz minimalan nadzor uprave.http://arts.hr/index.php/hr/savjetovanje/strateko-razvojni-procesi-i-management/rapidus-razvoj-potencijala-i-djelatnosti-ugostiteljskog-sektora Prilikom izrade koncepta, kao gabariti su uzeti povijest objekta, duboko povezana s obiteljskim nasljeđem vlasnika čiji su roditelji bili „vučitelji“ u nekadašnjoj školi, kao i veličina i lokacija objekta, na dohvat Zagreba, u neposrednoj blizini shopping centra Roses Fashion Outlet i autoputa Zagreb-Macelj, koja je ukazivala na tri osnovna tipa potencijalnih gostiju: obitelji i izletnici, gosti na proputovanju i kongresni gosti. Navedene datosti jasno su definirale Staru školu kao savršenu oazu i utočište od svakodnevne kolotečine, kroz brojne inovativne i zanimljive sadržaje, vrsnu gastronomsku ponudu te profesionalno, sposobno, dobro organizirano i ugodno osoblje.

Ovako definirani koncept sam je po sebi ukazao na ključne elemente idejno-likovnog oblikovanja logotipa i sredstava komunikacije, kao i razvoja ponude i sadržaja, kroz koje je, u konotativnom smislu, oživljena škola, koja je ovdje nekoć bila. Restoran je uređen u duhu škola iz 70ih i 80ih godina prošlog stoljeća počevši od postava stola (školski pribor (abakus, te kutijica ili čaša koja sadržava blok, olovku, gumicu, ravnalo, šiljilo i šestar) kao ukras i dio postava svakog stola u restoranu), preko cjenika napravljenih u obliku školskih imenika i školske ploče na kojoj su ispisani specijaliteti restorana, pa do samih zaposlenika koji narudžbe gostiju upisuju u školske bilježnice, tzv. informativke, te brojnih drugih asocijacija na školu i učeničke dane i to ne samo u pogledu ambijenta nego i sadržaja koji se nudi. Tako aktivnosti kao što su biciklizam, sportski ribolov i sl. spadaju pod program „Tjelesnog odgoja“ Stare škole, koncerti i glazbeni događaji promoviraju se kao „Glazbeni odgoj“, zatim su tu još „Veliki odmor“ „Dodatna nastava“ i/ili „Produženi boravak“ kao usluge cijelog vikenda ili samo noćenja u Staroj školi.

Pri kreiranju menija, definirani koncept Stare škole razmatran je u svjetlu tržišne pozicije, posebice ponude konkurencije i očekivanja ciljnih grupa potrošača. Prioritet je dan sezonskim zagorskim jelima baziranim na svježim namirnicama iz vlastite proizvodnje (eko vrt) i od lokalnih dobavljača. Ta tzv. primarna jela, visokokvalitetna, dovoljno količinski opsežnih porcija nude se po relativno prihvatljivim cijenama a njihov udio u cjelokupnom meniju ni u kojem trenutku ne smije se umanjivati. Od ostalih kuhinja zastupljen je francuski pristup tj. visoka gastronomija karakterizirana Zagorjem kao glavnim motivom, a preostalih udio menija čine roštilj i standardna kontinentalna ponuda. Uz iznimku zagorskih „bestsellera“ (npr. purica s mlincima) te roštilja čija ponuda je konstantna, ostala jela se sezonski mijenjaju, s obzirom na raspoloživost namirnica. Vinska karta bazirana je vinima vrsnih zagorskih vinara, te manjim dijelom na ponudu vina iz ostalih hrvatskih regija. Sezonskom ponudom domaćih povrtnih krem juha, prirodnih, svježe cijeđenih sokova i originalnih deserta, pojačan je naglasak na „domaće“ (pa i „svježe i zdravo“).

Sa zaposlenicima, voditeljima i upravom radilo se na razvoju ključnih potencijala metodom RAPIDUS. Obavljeni su razgovori tijekom kojih su iznesena njihova mišljenja, stavovi, želje i procjene, na osnovu kojih se stekao uvid u poslovanje Stare škole i izvršena evaluacija sposobnosti osoblja kao i prostora i potrebe za promjenom. Pri tome je iznimno važnu ulogu igrala dob zaposlenika (cjelokupno osoblje mlađe je od 30 godina), kao i želja vlasnika da se, koliko god je moguće, zadrže trenutni zaposlenici. U ovako zadanim uvjetima; promjena da nije iznjedrena od samih zaposlenika ne bi mogla biti kako svima razumljiva tako niti prihvaćena, te se tom premisom odredio okvir za stvaranje i prihvaćanje promjena kao statusa i procesa za koji su sami članovi tima odgovorni te njime vezani i povezani.

S voditeljima su provedeni seminari usmjereni na podizanje menadžerskih kompetencija, tijekom kojih su kroz kombinaciju treninga, vježbi i konverzacije radili na organizaciji i vođenju projekata, izbjegavanju zastarjelih modela upravljanja, proučavanju, refleksiji i promjeni vlastitih akcija i obrazaca djelovanja, prepoznavanju obrazaca ponašanja i komunikacije, te rješavanju konfliktnih situacija.

Procjenom inicijalnog stanja i kratkoročnih smjernica razvoja Stare škole težište savjetodavnih usluga raspoređeno je poglavito na osoblje, s kojim se kroz niz pažljivo planiranih i oblikovanih radionica, sastanaka malih radnih grupa, seminara i individualnih razgovora koje uključuju i voditelja, radilo na promjeni ponašanja i odnosa te obrazaca interakcije i komunikacije kako prema gostima tako i unutar Stare škole. Rad sa zaposlenicima rezultirao je sustavom detaljnih uputa i pravila oblikovanih u formi pravilnika (tzv. „Učenička knjižica“) te sustavom obrazaca (podrazumijeva obrasce opisa radnog mjesta, dnevnih zaduženja, sustav sankcioniranja i nagrađivanja, dnevni i tjedni raspored) a u svrhu maksimiziranja resursa te poboljšanja imagea kao i samog poslovanja Stare škole. Svaki zaposlenik dobio je svoju „Učeničku knjižicu“ a kroz nju i uvid u pravila i upute u ophođenju s gostima, svoja točna zaduženja kao i ispravne načine obavljanja istih. Osim navedenih detaljno opisanih zaduženja i pravila, knjižica u sebi sadržava i prostor za ocjenjivanje rada pojedinog zaposlenika koji se zatim koristi u svrhu provođenja sustava sankcioniranja i nagrađivanja.

Tijekom ukupno 8 mjeseci kontinuiranog rada Stara škola je. primjenom cjelovite RAPIDUS metode, logičnom sistematizacijom radnih procesa i osposobljavanjem svih sudionika u svim procedurama, artikulirana u prepoznatljivi brend - izletište s bogatom ponudom inovativnih sadržaja, jedinstvenih u okvirima svoje mikrolokacije, a osoblje i voditelji osposobljeni su za samostalno provođenje Programskog i komunikacijskog plana i strategije.

Tržište je novo definiranu Staru školu prepoznalo kao objekt iznimnog potencijala i kvalitete, te je uvrštena u listu „Dobri restorani 2012.“, na 13. mjestu među restoranima središnje hrvatske.