Piškera

Krajem 2000. godine skupina poduzetnika u ugostiteljstvu izrazila je želju za otvaranjem ugostiteljskog objekta u NP Kornatima. Na otoku s ukupno tri čvrstegrađevine crkvom, obiteljskom kućom i malom kamenom kućicom za ribarske potrepštine, smještenim nasuprot otoka s jedinom Acy marinom u NP Kornati, što je istovremeno predstavljalo prednost no i otegotni element u odnosu na konkurentnost . Koncepti koji su do tada postojali uglavnom su bili „robinzonsko turističkog tipa“, kako bi zadržali visok ugostiteljski standard, a opet cijeli koncept uklopili u prekrasni prirodni okoliš kornatskog otočja razvili smo koncept „života s kornatskom obitelji“. Glavna niša kojoj smo se obraćali su bili nautičari. U to vrijeme standardna komunikacijska pokrivenost tog akvatorija je bila izrazito slaba, još je teže bilo pronaći pravu destinaciju za gastro eno predah. Stoga smo uveli posebne mobilne linije koje su booking rješavale sustavom sms-a (koji bi bio poslan kada bi pronašao repetitor) sve u svemu stvar je funkcionirala. Sustav ponude temeljio se na „Old Captain Pub-u“ i restoranu „Piškera“ s manjim smještajnim kapacitetima. Gastronomska ponuda je bila izrazito bogata no i autentična, bazirana na jelima koje su jeli „naši stari“ kao i na sjajnom izboru ribe koji je ipak ovisio o trenutnom lovu lokalnih ribara. Kako bi cijeli koncept ipak zadovoljio i najizbirljivije, riješili smo sustav opskrbe električnom energijom putem agregata koji je bio smješten daleko od restorana ozidan i obzidan suhozidom kako bi se uklopio u ambijent i pružio maksimalnu zvučnu izolaciju. Time smo ujedno osigurali i dovoljnu količinu i kvalitetu zaliha namirnica.

Osoblje se sastojalo od tri obitelji koje su već imale iskustva s vođenjem ugostiteljskih objekata, no ne i u uvjetima poput ovih, te niza „vanjskih suradnika“ tj. sezonskih i polusezonskih djelatnika.

Cijeli koncept trebao je pružati iluziju improvizacije (kako bi se gost što bolje uklopio u neformalnu atmosferu), da bi to mogao trebao je biti iznimno efikasno organiziran. Dojam improvizacije je bio nužan kako bi posjetitelj odista osjetio duh kornatske obitelji, no da pri tome ne oskudijeva u niti jednom segmentu gastro eno ponude. Sustav vizuala od cjelovitog vizualnog identiteta, web stranica, sustava newsletter-a, zastava, jedara, odora koji su nosili svi zaposleni kreiran je po mornarsko - Jadranskoj tematici s naglaskom na trendovski modni izričaj, izrađen od materijala najviše kvalitete, no ipak s funkcionalnim krojevima koji omogućavaju ležerno obavljanje svih poslova. Kako je ključni element promocije „word of mouth“ svi interni procesi su trebali biti maksimalno usklađeni,“ jer na pusti otok svi vole doći, no ne vole osjetiti mane otočkog života“ (uska ponuda, opskrba namirnicama, itd.). Ovakav karakter usluge ima i svoju cijenu koja je viša od slične ponude na obali ili kopnu, istu je posjetitelj spreman platiti, čak i „uživati“ u ponekim „blagodatima“ otočkih datosti (korištenje boćate vode za pranje), no nije spreman naići na deficite vezane za kvalitetu gastro eno ponude kao i uživanje u izoliranosti. Stoga su dijelovi koorporativne kulture sprovođeni kroz niz obrazaca bili nužno potrebni.

Projekt je uspješno funkcionirao niz godina i dosegao svoju platformu isplativosti i prepoznatosti, te pružio svojim nositeljima neponovljivo iskustvo provođenja naizgled ne izvedivog poduhvata zasnovanog na ideji a strukturiranogna konceptu.